Početkom ožujka 2018. u organizaciji i prostorima TÜV Croatia d.o.o. (Savska 41, Zagreb), održan je cjelodnevni seminar vezan za opremu pod tlakom s posebnim osvrtom na novo izdanje standarda ISO 15614-1:2017 (Kvalifikacija postupaka zavarivanja metalnih materijala dio 1: elektrolučno i plinsko zavarivanje čelika  i elektrolučno zavarivanje nikla i nikal legura).

   Geslo naše matične kuće TÜV Nord (Mi činimo svijet sigurnijim) nas obvezuje, kako pojedince tako i cijelu tvrtku, da činimo sve potrebno kako bi se osigurali preduvjeti za sigurnu proizvodnju i upotrebu proizvoda pod tlakom koji su manje ili više opasni za ljude i okolinu. Jedno od vrlo važnih preduvjeta je educiranje i nadzor klijenata u primjeni standarda o kvalifikaciji osoblja za nerastavljive spojeve i postupaka zavarivanja, a koji je predmet ovoga teksta. Sažetak standarda o kvalifikaciji zavarivača (HRN EN ISO 9606-1:2013) je uručen u obliku panoa na jednom plastificiranom listu većeg formata kao dodatak sudionicima seminara.

   Izmjena i dopuna predmetnog standarda se već duže očekivala (prethodno izdanje 2004g. s dopunama i izmjenama 2008.g. i 2012.g.) što je posljedica opsežnog i dugotrajnog proučavanja pododbora ISO / TC 44 / SC 10 te pokušaja da se dobije jedinstveni ISO tematski standard koji bi zadovoljio EN i ASME udruženja. Međutim, razlike su se pokazale takve da se nije mogao izraditi standard jednakih zahtjeva te je došlo do osnovnih razilaženja.

   Glavna promjena novog standarda uključuje dvije razine ispitivanja postupka zavarivanja, a koje su označene razinama 1 i 2. Razina 1 se temelji na zahtjevima ASME IX code, a razina 2 na prethodnim izdanjima ISO 15614-1. Uvod u ovaj standard objašnjava da je ovaj pristup uveden kako bi se omogućila primjena na širok raspon zavarenih proizvoda. U razini 2, opseg ispitivanja je veći i područja valjanosti su restriktivnija nego u razini 1. To podrazumijeva da su testovi provedeni prema razini 2 automatski kvalificirani i za razinu 1, ali ne obratno. Kada se nijedna razina ispitivanja ne navodi u ugovoru ili primijenjenom standardu, obavezno se primjenjuju zahtjevi za razinu 2. Za napomenuti je da odnos Europskih Standarda i bitnih zahtjeva EU Directive 2014/68/EU (PED) prema Annex ZA obvezuje na razinu ispitivanja 2 za zavarene spojeve. Niz trenutačnih pitanja vezanih za valjanost postojećih kvalifikacija postupaka zavarivanja pri ugovaranju novih poslova bila su odmah razriješena. Mnoga druga pitanja i odgovori koja će tek kroz dužu primjenu novog izdanja predmetne norme biti postavljena moći će se poslušati već na slijedećem jesenskom seminaru koji planira organizirati naša tvrtka na istu temu.

Kroz cjelodnevni seminar bila su studiozna pojašnjenja drugih standarda koji su usko vezani za kvalifikaciju postupaka zavarivanja i zavarivača kao što su oni koji govore o položajima zavarivanja, izračunu unosa topline i oblicima spojeva za zavarivanje. U svakom slučaju preporučujemo korištenje iskustava naših predavača (g. Mladen Boček, g. Vedran Rajković i Branimir Brechelmacher) kao prilog tematskoj cjelini.

U narednim slikama je nekoliko važnih koraka pri ispitivanju prema zahtjevima razine 2 za kvalifikaciju postupaka zavarivanja:

 Slika 1 – Detalj sa ispitivanja u akreditiranom laboratoriju

Slika 2 – Plan izrezivanja i izgled ispitanih epruveta pri ispitivanju u akreditiranom laboratoriju

Slika 3 – Izgled jednog od zahtjevnijih certifikata postupaka zavarivanja

Sva dječja igrališta predstavljaju potencijalnu opasnost. Oprema za dječja igrališta često pokazuje znakove trošenja i habanja, bilo od hrđe, propadanja, razbijanja ili vandalizma. Neočekivani sigurnosni problemi mogu nastati s opremom za igranje na otvorenom uslijed vremenskih prilika. Iskustvo je pokazalo da mnogi nedostaci nisu lako prepoznatljivi niti odmah vidljivi. Vlasnici dječjih igrališta snose veliku odgovornost jer su odgovorni za sigurnost korisnika i moraju osigurati da njihova oprema bude sigurna i funkcionalna u svakom trenutku. Temelj za to je opća obveza zaštite od izvora rizika, što rezultira potrebom obavljanja redovitih provjera, održavanja i inspekcija. Od vitalne je važnosti uspostaviti i jamčiti operativnu sigurnost prema važećim normama i propisima za igralište i površine koje ublažavaju pad. Godišnje inspekcije od strane neovisnog inspekcijskog tijela i redoviti vizualni pregledi i testovi funkcija od strane vlasnika igrališta pomažu u postavljanju sigurnosnog standarda što znači da i vlasnici i korisnici mogu imati puno povjerenje u igralište.

Rizik za sigurnost djece, kao najugroženije skupine, moguće je znatno umanjiti ukoliko se prilikom proizvodnje opreme, projektiranja igrališta, montaže naprava te održavanjem igrališta rukovodimo relevantnim europskim normama i smjernicama koje se tiču sigurnosti (norme niza EN 1176 i EN 1177).

U TÜV Croatia razvili smo program certifikacije opreme za dječja igrališta koristeći „know how“ grupacije TÜV NORD kao i program inspekcija i godišnjih nadzora dječjih igrališta, provjeravajući usklađenost sa primjenjivim propisima i prihvaćenim normama i standardima.

Posebno napominjemo da je TÜV Croatia  jedina certifikacijska kuća u Hrvatskoj koja je akreditirana za provođenje inspekcija dječjih igrališta kao i za certifikaciju opreme za dječja igrališta prema zahtjevima normi niza EN 1176.

Inspekcija dječjih igrališta

TÜV Croatia d.o.o. provodi inspekciju dječjih igrališta postupkom koji je u skladu sa zahtjevima Zakona o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/09, 139/10, 14/14  ) i normi niza EN 1176, prvenstveno HRN EN 1176-1:2008, Oprema za igrališta i igrališna površina – 1. dio: Opći sigurnosni zahtjevi i ispitne metode (EN 1176-1:2008), te norme HRN EN 1176-7:2008, Oprema za igrališta i igrališna površina – 7. dio: Upute za postavljanje, nadzor, održavanje i uporabu (EN 1176-7:2008)

Postupak inspekcije provodi se u slučajevima:

• Instalacije/montaže novog igrališta/igraonice – to je tzv. inspekcija nakon instalacije/montaže a provodi ju kvalificirani inspektor kako bi potvrdio/osigurao da je novo igralište/igraonica instalirano u skladu s uputama proizvođača te zahtjevima predmetne norme.
• Periodično – najčešće je to godišnja inspekcija po zahtjevu naručitelja a koju provodi kvalificirani inspektor. U osnovi, provjeravaju se tragovi vandalizma, istrošenost opreme i dijelova, strukturalni problemi, sukladnost s normom, provođenje održavanja i pregleda (tjednih i mjesečnih). Periodični godišnji pregledi su temelj za dodjelu inspekcijskog znaka TÜV Croatia.
• Postupak inspekcije provodi samostalno jedan ili zajedno više inspektora za igrališta.
• Naručitelj mora dostaviti svu potrebnu dokumentaciju i obavijesti, a naročito slijedeće:
• upute za montažu i održavanje proizvođača opreme
• projekt igrališta/igraonice
• certifikate i/ili ispitna izvješća za ugrađenu opremu
• ispitni izvještaj i/ili certifikat za podlogu u skladu s EN 1177
• dokaze da materijali koji se koriste u igralištu i igraonici nemaju zabranjenih sastojaka (formaldehid, olovo, azbest, katransko ulje, poliklor bifenil itd)
• izvještaje ili dokaze o provjeri statičkog opterećenja
• informacije o označavanju u skladu s EN 1176
• podatke o otpornosti na zapaljivost

Certifikacija opreme za dječja igrališta

Postupak certifikacije obuhvaća ocjenu sukladnosti proizvoda s primjenjivim normama i propisima i izdavanje certifikata.  Ocjena sukladnosti proizvoda temelji se na prikupljanju relevantne tehničke dokumentacije, pregledu tipa proizvoda, uvidu u proizvodni proces te provođenju funkcionalnih i laboratorijskih ispitivanja u skladu sa zahtjevima primjenjivih normi i  propisa (Norme niza EN 1176 i EN1177, Direktiva o općoj sigurnosti)

Ocjena sukladnosti proizvoda provodi se na uzorku tipa opreme. Za svaki tip opreme koja se certificira pregled i eventualna ispitivanja  provode se na minimalno jednom uzorku. Ukoliko postoji više vrsta modela istog tipa opreme pregled i eventualna ispitivanja  provode se na najmanje jednom uzorku na pet modela. Uzorak izuzima osoblje certifikacijskog tijela.

U svrhu osiguranja stalne kvalitete proizvoda certifikacijsko tijelo provodi provjere proizvodnje u smislu najavljenog i nenajavljenog posjeta, na teret klijenta ili vlasnika certifikata.

PED (Pressure Equipment Directive) pokriva samo projektiranje, proizvodnju i stavljanje nove opreme na tržište. PED ne specificira zahtjeve pregledavanja opreme u eksploataciji.

Rezultat toga je da propisi ili Pravilnici unutar različitih zemalja EU, definiraju različite dinamike periodičkih pregleda kao i vrstu pregleda za identičnu opremu.

Kriogene posude:

Posude koje se izrađuju u kapacitetu manjem od 400 000 L.

Unutarnja strana posude u kojoj se nalazi plinovi u tekućoj fazi, ustvari su dijelovi posude radi kojih oprema i pripada u Opremu pod tlakom i kao takva se i projektira, uzimajući u obzir unutarnji tlak. Vakuum s vanjske strane plašta i niske temperature specifične su za ovu vrstu opreme.

Vanjski plašt posude obavija posudu u svrhu izoliranja unutarnjeg plašta posude. Izrađuje se od ugljičnog čelika i sadrži vakuum i kao takav nije sam po sebi tlačni dio posude. Posude koje su obavijene plaštom u vakuumu nazivaju se Vakumski izolirane kriogene posude.

Statičke vakuumske kriogene posude pripadaju pod normu EN 13458-3, koja pokriva periodička ispitivanja. Treći dio Norme EN 13458, spominje se u dijelu En 13458-2 koji je harmonizirani standard za PED regulativu. Stoga se preporuča da se ova oprema i pregledava prema EN 13458-3.

U sljedećoj tablici može se vidjeti dinamika pregleda kriogenih posuda u pojedinim zemljama.

Podatci iz tablice su iz 2003. god.

Konstrukcija kriogenih posuda je malo specifičnija nego standarda oprema pod tlakom. Svi priključci i dijelovi posude su zavareni ili lemljeni. Zbog mogućnosti curenja, nema predviđenih prirubničkih i vijčanih spojeva. Bilo kakvo curenje medija moglo bi uzrokovati veliku štetu na izolaciji koja bi u tom slučaju imala za posljedicu drastično smanjenje svojih projektiranih vrijednosti i svoje prvobitne funkcije. Ujedno je to jedan od razloga zašto ove posude nemaju projektirane inspekcijske otvore i kao takve su prihvaćene od svih Tijela za ocjenu sukladnosti.

Utjecaj korozije na unutarnji plašt posude nije značajan jer kriogeni fluid nije pogodan za koroziju. Negativni utjecaji za koroziju kod spornih medija na unutrašnjoj stijenki plašta su suhoća, čistoća i posebice niska temperatura, pri kojoj korozija ne egzistira. Vanjska stijenka plašta kriogene posude nalazi se u vakuumu koji je također nepogodan za stvaranje i propagaciju korozijske aktivnosti.

Čistoća medija je također utjecajan faktor prilikom izrade, konstruiranja, ali i kod ispitivanja ove vrste tlačne opreme. Zahtjevi za čistoću posebice se moraju uzeti u obzir prilikom ispitivanja s plinom kao ispitnim medijem. Otvaranje kriogenih posuda radi ispitivanja moglo bi više naštetiti nego doprinijeti, s obzirom na rizik kontaminacije.

Ispitivanja tlačnom probom svakako ističu pneumatsku probu ispred hidrostatske. Hidrostatska proba imala bi negativne posljedice na opremu radi zaostale vlage nakon testiranja koja bi napravila veliku štetu na sitnijim priključcima, ventilima i drugoj opremi.

Mehanizmi koji bi mogli naštetiti ovoj vrsti opreme su:

Korozija – Nema značajnog utjecaja

Zamor materijala – Oprema nije izložena velikom cikličkom opterećenju koje bi loše utjecalo na mehanička svojstva opreme u eksploataciji

Erozija – Nema prisutne opasnosti na ovom tipu opreme.

Ono na što najviše trebamo obratiti pažnju prilikom svakog periodičkog pregleda kriogenih posuda je sigurnosna oprema.

Prilikom pregleda sigurnosnog ventila moguće je provesti vizualni pregled, funkcionalni pregled povećanjem radnog tlaka, kao i kompletna provjera sigurnosnog ventila na način da se isti skine i da mu se provjere svi funkcionalni dijelovi.

Vizualni pregled uključuje provjeru curenja, koja se manifestira kroz stvaranje leda na površini opreme, provjeru korozijskih i mehaničkih oštećenja, kao i provjeru servisnih aktivnosti na sigurnosnoj opremi, uz prilaganje adekvatnog zapisnika o provjeri od za to osposobljenog osoblja.

Funkcionalno ispitivanje sigurnosnog ventila najvjerodostojnije je provjeriti na način da se povisi vrijednost tlaka na postavnu vrijednost sigurnosnog ventila i utvrdi se početak otvaranja istog.

Takozvani „Bench test“, je test kojim u potpunosti provjeravamo sve dijelove sigurnosne opreme, na način da istu skinemo sa spremnika, rastavimo i provjerimo u za to predviđenim uvjetima. Da bi se ova metoda mogla izvesti, potreban je razdjelni ventil koji na sebi ima dva sigurnosna ventila i na taj način nam omogućava da je jedan uvijek u funkciji na posudi, dok drugog možemo skinuti i provjeriti.

Kao zaključak, za periodičko ispitivanje ove vrste opreme, možemo konstatirati da su mehanizmi koji bi mogli ugroziti ovu opremu, gotovo ne prisutni i da iz dosadašnjih iskustava, ova oprema nema značajnih ekscesnih primjera u eksploataciji. Ono na što svakako moramo obratiti pažnju je sigurnosna oprema i njena funkcionalnost. Ukoliko je oprema izuzeta iz rada zbog određenih popravak i sanacija, tada se svakako preporuča pregled na opremi od za to kvalificiranog osoblja.